Zanimljivosti o Urugvaju
Koliko toga znate o Urugvaju, malenoj državici u Južnoj Americi, puno manje poznatoj od njenih velikih susjeda Argentine i Brazila? Mi nismo znali gotovo ništa. Nije nam Urugvaj čak bio ni u planu kada smo kretali. Bije ga glas da je skup. Ali kada smo već bili u Buenos Airesu, Urugvaj nam je bio preko puta, odnosno preko kanala. Pa smo ipak navratili i donosimo vam nekoliko zanimljivosti o toj maloj, ali simpatičnoj južnoameričkoj državi.
Urugvaj je, iza one tri čudne zemlje na sjeveru koje nitko ne poznaje (Surinam, Francuska Gvajana i Gvajana), najmanja zemlja Južne Amerike i nekako nije često na vrhu liste zemalja koje se posjećuju (Argentinci su nam rekli da tu nećemo naći ništa čega nema u Argentini). Ima površinu od oko 176 tisuća kvadratnih kilometara (Argentina ima 2.78 milijuna!!, Brazil 8.51 milijuna!!, maleni Čile oko 756 tisuća).
Na toj površini živi manje od 3.5 milijuna stanovnika, od čega pola u glavnom gradu, Montevideu, a ostatak većinom na obali.
U unutrašnjosti Urugvaja živi nešto malo ljudi i uglavnom krave, kojih u zemlji ima 4x puta više nego ljudskih stanovnika.
Tamo negdje u davnini, kada su sve južnoameričke zemlje krenule u borbu za neovisnost od Španjolske (i Portugala), krenuli su i Urugvajci. Koji tada nisu bili Urugvajci. Bili su ekipa koja zajedno sa Argentinom ide u neovisnost. Kao njena jedna pokrajina.
Ali i Brazilci su mislili da bi bilo baš zgodno da taj teritorij bude njihov pa je dio koji danas poznajemo kao Urugvaj neko kratko vrijeme bio dio Brazila.
Britancima se nije baš svidjela ideja da Argentinci imaju dvije važne luke na obalama Rio de la Plata, a nisu bili ni za to da jednu luku ima Brazil. Pa su se našli na sastanku Britanija, Brazil i Argentina da odluče o sudbini Urugvaja. Britanci su zaključili da je najbolje rješenje da to jednostavno bude samostalna država. I bi tako. Britanci su ti koji su zaslužni zašto Urugvaj danas postoji kao Urugvaj.
Do tog trena Urugvajci kao narod nisu baš osjećali svjesnost o sebi kao narodu. Da bi se ojačao osjećaj pripadnosti Urugvaju, izvučen je iz prošlosti Artigas, čovjek koji je nešto kao sudjelovao u borbi za neovisnost (i u jednom trenu jednostavno pobjegao u Paragvaj), iako zapravo nikada nije brijao na Urugvaj kao nezavisnu zemlju nego na Urugvaj kao pokrajinu Argentine. Ali nekako su preko njega nabili osjećaj nacionalne pripadnosti pa se sada Urugvajci osjećaju kao Urugvajci. Mas o menos.
Ime Uruguay potječe iz jezika naroda Guarani i znači:
ili Rio de los pajaros (rijeka ptica)
ili Rio de los caracoles (rijeka puževa)
Urugvajcima je draža prva verzija. Postoji i verzija koja kaže da znači Rio de los pajaros pintados (rijeka obojanih ptica), ali naš vodič kaže da to nije istina i da taj mit dolazi od pjesme istog imena.
Urugvaj je najskuplja, ali i ekonomski najstabilnija zemlja Južne Amerike. Plaće i cijene su tu negdje kao u Hrvatskoj (lani kada smo je napustili). Ljudi su uglavnom, barem oni sa kojima smo mi pričali, zadovoljni.
U Urugvaju nema potresa. Niti ikakvih drugih prirodnih nepogoda. Imali su nedavno tornado i svi su bili u čudu oko prirodne katastrofe jer im prirodne katastrofe inače nisu prirodno stanje.
Urugvaj je potpuno sekularna država još od početka 20. stoljeća. Čak se i nacionalni heroj Artigas, koji je bio katolik, zalagao za sekularnost države. Pokrajine. Za što se već borio. Urugvaj je još početkom 20. stoljeća ustavom povećao prava žena i prava radnika. Legalizirani su razvodi. Prije 10 godina je u Urugvaju legalizirana marihuana. Ne sjećam se točno kada, ali već davno je legaliziran pobačaj. I te stavke niti jedna vlada ne pokušava promijeniti.
Razlike između desnih i lijevih stranaka u Urugvaju su minimalne. Kao i u ostatku Južne Amerike, ne baziraju se na vjeri niti nacionalizmu nego na ekonomsko socijalnoj politici. S tim da su u Urugvaju te razlike kozmetičke, sve se političke stranke manje više slažu oko pitanja najbitnijih za zemlju i mnogi zakoni oko kojih se svi slažu da su dobri (npr. politika izvoza, školstva, zdravstva) se ne mijenjaju sa promjenom vlasti.
Niti jedan predsjednik ne može biti predsjednik dva mandata za redom, a kamoli tri ili više.
Urugvaj nema pretenzije ni na čiji teritorij. Nemaju aktivnog vanjskog neprijatelja.
U Urugvaj su dobrodošli svi. LGBT zajednica, Afroamerikanci, imigranti,... Nema zločina mržnje (barem ne u nekoj većoj mjeri da bi bilo vrijedno spomena).
Urugvaj je, zapravo, jedna dosadna, dosadna, dosadna zemlja. I baš nam se kao takva sviđa. Pokušali smo saznati u čemu je caka, gdje je problem, što nam to skrivaju. Ali ne možemo naći ništa. Jednostavno sa kim god da pričamo, svi se slažu da je samozatajni Urugvaj odlično mjesto za život. Ako slučajno trebate ideju.
Ne možemo se oteti dojmu da sve popisano pomaže tome da je Urugvaj tako stabilan. Nema ničega čime bi političari narodu mazali oči i time skretali pažnju sa bitnih tema. Nema teritorija stranih zemalja zbog kojeg bi podizali tenzije sa susjedima (ili prekooceanskim suparnicima, wink wink Argentina i Britanija). Nema ni Ustaša ni Partizana. Nema netolerancije prema drugačijima. Ima vjere, ali ona ne živi u istoj kući kao i vlada.
Za razliku od svih do sada posjećenih zemalja, pogotovo Čilea i Argentine, gdje od ljudi s kojima pričamo slušamo dijamentralno suprotne priče i stavove o trenutnim, prošlim i budućim vladama i stanju o zemlji, ovdje ama baš nitko nije izrekao nikakav ekstremni stav. Nije par dana koliko smo u Urugvaju proveli, naravno, dovoljno da se stekne potpuni dojam oko toga kakva je zemlja, ali ne vidimo baš što bi to novo i spektakularno mogli saznati za duljeg boravka što bi bacilo sjenu na Urugvaj.
