Čile - redovni servis
Hondicu smo kupili 21.12.2023. godine i od tada smo prešli preko 10 tisuća kilometara. Što znači da je krajnje vrijeme za redovni servis (koji smo, da, trebali odraditi prije tehničkog al jbg). Punta Arenas prvi je veći grad do kojega smo došli od kada smo ušli u Patagoniju i činilo nam se najzgodnije ovdje to odraditi jer je najveći izbor rezervnih dijelova i mehaničara.
Pa smo današnji dan posvetili tome da Hondicu malo osvježimo. Pitali smo gazdu kabanje, preporučio je da odemo u Zona Franca i tamo posjetimo dućan i mehaničarsku radnju istog imena. Zona Franca je nešto kao bescarinska zona i sve što se tamo kupi je jeftinije za iznos PDV-a, odnosno IVA-e, kako se porez ovdje zove. Nisu nam baš jasno objasnili od kud Zona Franca ovdje niti kako je to sad legalno i zašto onda čovjek ne bi sve tu kupovao. Ako se nekome gugla, slobodno nas informirate
No da, gazda je samo dao ime dućana, nije nas uputio u detalje kako će to izgledati pa smo krenuli na slijepo. Osim redovnih stvari tipa promjene ulja i fitera, htjeli smo promijeniti i dvije gume te kočione pločice. Došli smo do mehaničarske radione pokušavajući dogovoriti termin za sve što želimo doraditi, ali smo ostali izgubljeni u prijevodu. Poslovođa nam je objašnjavao da prvo moramo kupiti sve dijelove koji nam trebaju i da se tek onda vratimo k njemu. Na naše uporno pitanje hoće li sigurno imati termin je on samo odgovarao da prvo kupimo dijelove. OK.
Otišli preko puta u dućan istoga imena, pronašli dvije gume i ulje i saznali da će zamjena guma biti besplatna i da će gume automatski otići u radionu, ne moramo ih mi prevoziti. OK, nije poslovođa to spomenuo, ali super. Za ostatak dijelova moramo nazad u grad i drugi njihov dućan istog imena. Tamo nas poslužuje momak koji djeluje kao da je umjesto gableca konzumirao nešto aromatičnije.
Mladom momku priopćavamo o kojem se vozilu radi, on provjerava svoje velike knjige, gleda u kompjutere i prodaje nam dijelove koje smo tražili. Vraćamo se u radionu i javljamo ponosno poslovođi da smo nabavili sve dijelove, na što nam on samo u ruku uvaljuje broj, bez ikakvog objašnjenja. Pitamo gospođu na kasi, kaže sjedite u auto i čekajte. Oukej. Sjedimo i čekamo. I čekamo. I čekamo. I čekamo... Nama za utjehu, nismo jedini koji čekamo. Čeka i nekolicina Argentinaca, koji ovdje dolaze u nabavku guma, koje su u Čileu čak 4x jeftinije nego u Argentini!
Cca sat vremena kasnije evo poslovođe. Catorce! Catorce!!!!! O vidi, mi smo catorce! Ulazi Hondica na dizalicu i kreće akcija. Nije prošlo pet minuta evo poslovođe nazad. Napušeni dečec prodao nam je krive prednje pločice. I krivi filter za klimu. Ovdje ide plus mehaničarima jer jedan od njih sjeda u kombi zajedno sa mnom i vozi me nazad u grad, da nabavimo ispravne dijelove. Dolazimo kod dečeca, dečeca zabole ona stvar, jbg nema prave dijelove pa je prodao krive. Tete na blagajni vraćaju novce, a ja i dobri mehaničar idemo dalje u potragu za ispravnim dijelovima. I upadamo u gužvu. U radionu se vraćamo pred sam kraj radnog vremena.
Misija je na kraju uspješno završena. Cijene usluge i dijelova su sumjerljive hrvatskim. Kvaliteta usluge. Ha, sumjerljiva hrvatskoj? Iako ne možemo prožvakati nedostatak komunikacije i upućivanja u proceduru (dvije tri jasne rečenice bile bi dovoljne da shvatimo kako stvari funkcioniraju) kao ni dečecovo potpuno neznanje i k****bolju.
Ovaj put bod dajemo Hrvatskoj za jednostavnost, a Čileu za brzinu jer smo sve skupa ipak uspjeli odraditi u jedno poslijepodne, makar za nas izgubljeno u čekanju. O kvaliteti odrađenog posla ćemo suditi nakon što odvezemo koji kilometar. Po makadamu.
Hondica kod doktora
I mi u čekaoni
