Po Kolumbiji, dio treći

Još jedan detour smo napravili kako bi se provezli cestom oko vulkana Nevado del Ruiz, jednog od tri u NP Nevados. Ovaj aktivni vulkan krivac je za tragediju koja se dogodila 1985. godine, kada je 20000 ljudi poginulo u poplavama do kojih je došlo kada se uslijed erupcije otopio ledenjak koji prekriva ovaj vulkan.

Put nas je dalje vodio prema pustinji Tatacoa, a u prelasku preko najveće i najvažnije kolumbijske rijeke, Magdalene, pomogao nam je trajekt. Deda Ivica kaže da je ovo skela, a ne trajekt i da je on još krave na tome prevozio kao tinejdžer!

Da bi uživali u nevjerojatnom krajoliku pustinje Tatacoa, morali smo se probudit u 6 ujutro, kako bi odradili šetnju prije vrućine. Dnevne temperature ovdje dosežu 40 stupnjeva. Na ovoj slici je crveni dio pustinje.

A na ovoj sivi, možda malo manje fotogeničan, ali ništa manje impresivan. Njega smo obišli pred zalazak sunca, kad je već lagano oslabilo.

Poslije pustinje vraćamo se na sjever, u blizinu Bogote ,kako bismo posjetili možda i najpoznatiju turističku destinaciju u okolici glavnog grada, Katedralu od soli, u gradu Zipaquiri. Katedrala koja se danas posjećuje je napravljena 90tih, nakon što se originalna, koju su napravili rudari koji su tu radili u rudniku soli, počela urušavati.

Odsjeli smo na jezeru Tomine, u gradiću Guatavita. Originalni Guatavita potopljen je kada su puštali vodu da bi napravili jezero (poznato?) tako da je ovaj noviji nastao 50tih godina 20. stoljeća, po uzoru na andaluzijske gradove.

Otišli smo vidjeti i Lagunu Guatavita, sveto mjesto domorodačkog naroda Musica. Tu su Muisce imali obrede u kojima su u jezero spuštali velike količine zlatnih predmeta, što su idjeli španjolci kada so došli i započeli zlatnu groznicu (i porobljavanje domorodačkih naroda).

Dalje nastavljamo prema još jednom pitoresknom, ali i poprilično skupom, selu, Villa de Leyva. U okolici Ville nalaze se tri od šest Kolumbijskih proizvođača vina, jednog smo, naravno, morali posjetiti, Saznali smo da u Kolumbiji nema sezona, berbu imaju svakih osam mjeseci. Što bi deda dao za to!

NP kanjon Chicamocha. NP je pomalo bizaran jer je više kao zabavni park nego NP. Plaća se ulaz da bi vas unutra dočekalo mnoštvo atrakcija tipa zipline i gigantske ljuljačke, koje se dodatno plaćaju. Ono što se tu po nama najviše isplati je žičara, duga više od 6.3 km, koja prelazi preko kanjona i vozi vas na drugu stranu. Postoji i aquapark, koji se dodatno plaća, i kojeg nismo posjetili.

Zadnja naša destinacija u Kolumbiji bila je Barichara, za koju kažu da je najljepše kolumbijsko selo. Posjetu Barichari smo iskoristili i da ručamo u jednom od, navodno, top 5 restorana u Kolumbiji, Elvia, gdje smo probali maslac od lokalnog specijaliteta i afrodizijaka, debeloguzih mrava!