Po Kolumbiji, dio drugi
Sljedeća destinacija bilo nam je još jedno šareno kolumbijsko selo, Jardin. Tu smo posjetili farmu kave, gdje smo naučili sve o uzgoju i prozvodnji kave (npr. da je zrno spremno kada je crveno). U Jardinu imaju dvije velike berbe godišnje, a lagano beru kroz cijelu godinu. Kafica raste u društvu banana koje ju štite od sunca i pružaju dodatni izvor prihoda gazdama.
Iz Jardina smo se odvezli na jednodnevni izlet u obližnje selo Jerico. Iako ih dijeli tek par desetaka kilometara, putovanje je trajalo preko 2h jer se ide okolnim cestama. Stigli smo par dana prerano da bi prisustvovali festivalu puštanja zmajeva, jednim od omiljenih hobija Kolumbijaca, pogotovo u kolovozu, kada ima puno vjetra.
Okolica Jardina je zelena i zanimljiva a smo jedan dan unajmili mototaxi da nas vozi okolo. Jedno od odredišta bio nam je kafić sa lijepim pogledom.
Turu nastavljamo po selima, sljedeće je bila Salamina. Selo je poznato po dobro očuvanoj kolonijalnoj arhitekturi pa smo tako i mi bili smještenni u tipičnoj salaminjenskoj kući, sa ogromnim dvorištem, 5 spavaćih soba, bibliotekom, a možda i pokojim duhom.
Salamina nam je bila prenoćište na putu do Valle de Samaria, gdje smo išli da bismo vidjeli šume voštanih palmi, nacionalnog drveta Kolumbije. Spavali smo u kolibi na cca 3000m n.v., okruženi palmama, domaćim životinjama i svježim zrakom.
Na kraju smo ipak došli i do turistički poznatog Salenta. Uklopili smo se u mnoštvo turista i uživali u šarenilu Salenta.
Najskuplji izlet u Kolumbiji bio nam je ovaj, ponovno među palme, u područje poznato kao La Carbonera. Tu su nas dočekale simpatične kravice.
Do i od Carbonere nas je hrabro dovezao ovaj zeleni gospodin, uporno se boreći 3h tamo i 3h nazad sa dubokim blatom. Tuširanje je bilo neizbježno.
Jedan od dana iskoristili smo za posjet farmi kakaa, iako ovo područje nije poznato po proizvodnji kakaa nego kafice. Mi smo ipak uživali slušajući stvari o kakau koje nismo znali, poput toga da je kako stvarno voće, i to jako fino!!
Dok smo ispijali vrući kako, društvo su nam pravili kolibrići, kao i na mnogo drugih mjesta u Kolumbiji.
Očito su nam se jako svidjela sela jer smo i tu posjetili dva. Prvo je bila Buenavista, selo s kojeg se pruža odličan pogled na pokrajinu Quindio.
A sljedeće je bio simpatični šareni Pijao. Tu smo na glavnom trgu u pomalo fensi bodegici pojeli odličan i vrlo povoljan ručak te probali njihovo crno vino, na koje su jako ponosni. Od grožđa Izabela. Nda. Kolumbija i vino nisu dobar par.
