Što smo sve posjetili?
Mi smo u dva mjeseca obišli:
Bogotu, glavni grad Kolumbije. Odsjeli smo blizu Parque 93, što smatramo odličnim izborom ako putujete s djecom. Parque 93 i Parque Virrey, koji je relativno blizu, su super za obitelji, Taj dio Bogote je super siguran i u njemu ćete naći sve što trebate, ali ćete i potrošiti više novaca. Do centra ima od pola sata do sat vremena, ovisno u koje doba dana putujete. U vrijeme rush houra je nenormalna gužva na cesti. Bogota ima i najveći dječji park koji smo ikad vidjeli (nismo bili po europskim parkovima pa ne možemo usporediti), u kojem se B-bot nauživao sa svojim novostečenim kolumbijskim prijateljem.
Odletili u Santa Martu, u kojoj se nismo zadržavali nego samo uzeli prvi auto. Santa Marta nam je ostavila dojam bezveznog grada. Mi smo produžili za NP Tayrona, gdje smo se smjestili u možda najfensi smještaju našeg putovanja, Senda Koguiwa. Odavde smo planirali posjetiti nacionalni park, ali nam je bilo toliko lijepo ne raditi ništa i oporavljati se od jet laga, da smo se 4 dana samo brćkali u bazenu i pili koktele. Pa se poslije čudili kako smo u Kolumbiji toliko potrošili
Da bi na kraju ipak posjetili NP Tayrona, produžili smo naš boravak u tom kraju, ali u jeftinijem smještaju. Pa smo osim NP posjetili još i hipi gradić Palomino, jedan (od mnogih) slap, i nekoliko plaža. Plaže na karipskoj obali Kolumbije, barem ove koje smo mi vidjeli i u vrijeme kada smo ih mi posjetili (srpanj) nisu onako idilične kako je to na ostatku Kariba. Nema tirkiznog mora i uglavnom je valovito. Ali valovi su nam bili zabavni!
Nastavili smo u planine do gradića Minca, o kojem vladaju podijeljena mišljenja. Za neke je Minca samo raj za komarce (što definitivno je!!!!), nama je tamo bilo ugodno. Mali je gradić, sve je na dohvat ruke, prošetali smo do jednog (manje poznatog) slapa, gdje smo se i okupali, smještaj nam je bio super stan sa super vlasnikom, što je pridonijelo ugodnom boravku.
Sljedeća nam je destinacija bila Cartagena, gdje smo vratili auto. Muž generalno nije bio oduševljen vožnjom po gradovima na obali, kaže da voze ko ludi. Ne znam da li se kasnije samo naviknuo ili su ovi stvarno luđi . Cartagena je jako turistička i grad s najvećim brojem uvaljivača svega i svačega. Pomalo podsjeća na Dubrovnik, iako je puno puno veći grad. Mi smo se tu prošetali povijesnim centrom i kvartom Getsemani, za što je dovoljan jedan dan, i posjetili Aviario (super za djecu, a i odrasle, imaju jako puno vrsta ptica) i Playu Blancu, koja je definitivno najturističkija lokacija koju smo posjetili u Kolumbiji i na kojoj su nas totalno turistički oženili cijenama. Ne preporučamo. Mnogi se iz Cartagene odlučuju posjetiti jedan od Rosario otoka. Po cijeni od 90+ dolara po osobi za poludnevni izlet, mi smo odlučili preskočiti to zadovoljstvo.
Iz Cartagene smo odletjeli za Medellin, „grad u kojem sve cvijeta“. Tu smo došli za vrijeme Feria de las Flores – Festivala cvijeća, možda najpopularnijeg festivala u Kolumbiji. Sukladno tome smo i smještaj masno platili, pogotovo jer smo rezervirali u zadnji tren pa nije baš bilo izbora. Medellin za vrijeme Ferije je čudo, atmosfera koju je teško opisati. Doduše, Medellin je čudo sam po sebi. Mi smo tu ostali 12 dana i mogli smo ostati još 12 dana. Puta 10. Posjetili smo i Guatape (i popeli se na stijenu El Penol), za koji su nam svi rekli da je preturistički. Mi kažemo da je tako sa razlogom i da se isplati.
U Medellinu smo uzeli auto na mjesec dana i krenuli u obilazak kontinentalnog dijela Kolumbije. Odnosno malog dijela kontinentalnog dijela Kolumbije koja je, kao što rekoh, OGROMNA. Počeli smo u jednom od Pueblos Patrimonios (sela koja su proglašena kulturnim nasljeđem Kolumbije), Jardin. Za Jardin nam je rečeno da je dosta turistički, nama se nije činio pretjerano. Cijene su prihvatljive, svi su simpatični, ima se šta za obilaziti i više od 4 dana, koliko smo mi tu proveli. S tim da smo jedan dan otišli na izlet u drugo selo, Jerico, koje je jednako tako simpatično. Nama se možda mrvu više svidio Jardin i njegova okolica. Tu smo posjetili i farmu kave, iako je puno popularnije ići na ture o kavi na području „Eje cafetero“. Nama je ova tura bila savršena i naučili smo puno o kafici.
Sljedeća lokacija nam je trebao biti „Eje cafetero“, ali smo u međuvremenu čuli za Salaminu i za Valle de Samaria, gdje je navodno puno bolje ići gledati palme sa voskom (Palmas de cera), nacionalno drvo Kolumbije. Najpopularnije destinacija za palme je Valle de Cocora. Mi smo se odlučili otići do Salamine i do Valle de Samaria. Salamina je bila okejiš, simpa selo, ali nije nas oborila s nogu. Valle de Samaria je bila vrijedna skretanja sa ture. Smještaj nam je bila koliba na 3000m n.v., kod ljudi koji se bave očuvanjem palmi, koje su ugrožene. Tu smo proveli možda i najbolje dvije noći u Kolumbiji. Skretanje sa turističke rute se isplatilo.
Odavde smo se onda ipak spustili i do famoznog „Eje cafetero“, koji je na glasu kao najsigurniji dio Kolumbije i najbolji za putovanja s djecom. Ovdje smo se zadržali 7 noći jer ima puno toga za vidjeti i obići. Našli smo si preko airbnb fenomenalnu kuću za pristojne novce, u blizini grada Armenia, iz kojeg nam je sve bilo na pristojnoj udaljenosti za obilazak autom. Pa smo tako obišli famozni Salento, koji je još jedno šareno kolumbijsko selo, poprilično napučeno gringo turistima (btw gringo je poteklo od imena za Amere, ali svi smo mi sada gringosi), Filandiu, još jedno šareno selo, podjednako turističko kao i Salento, Buenavistu i Pijao, dva šarena sela, ne toliko poznata na turističkoj karti Kolumbije (Pijao nam je favorit), jedan dan smo išli na cjelodnevni izlet u La Carboneru, ponovno vidjeti šume voštanih palmi (izlet koji bi svakako preporučili onima koji su spremni odvojiti puno para za šetanje kroz palme i vožnju od 3h u jednom smjeru u džipu ). Posjetili smo i famozni Parque del Cafe, na nagovor naših domaćina. Parque del Cafe je zabavni park kojim su svi oduševljeni osim nas troje. Napravili smo grešku i otišli tamo na vrući nedjeljni dan. Bilo je pakleno i bila je gužva i zbrisali smo odande, uz naučenu lekciju, nismo mi ljudi od zabavnih parkova.
Za boravka u ovom dijelu zemlje smo saznali da bi bilo baš fora provesti se cestom oko vulkana Nevado del Ruiz pa smo brzinski promijenili planove da to i napravimo. Cesta prolazi oko vulkana i krajolik je neopisiv. U Kolumbiji se nalazi najveći „paramo“ na svijetu. Do njega na žalost nismo stigli, ali smo vožnjom oko Nevado del Ruiz (u sam NP nismo mogli ući jer ne puštaju djecu mlađu od 7 godina) zavirili u svijet subparama, koji nam je zagolicao znatiželju pa za sljedeći posjet Kolumbiji stavljamo na listu posjet pravom paramu.
Dugo smo se dvoumili da li da potegnemo do pustinje Tatacoa ili ne, obzirom da nam je bila dosta van rute. Srećom odlučili smo se za da. Tatacoa nije pustinja u pravom smislu te riječi nego je „suha šuma“ (bosque seco). Najpoznatije su dvije šetnje, po crvenom i po sivom dijelu. Slike najbolje opisuju što se ima za vidjeti. Osim toga, Tatacoa je idealna lokacija za gledanje zvijezda, zbog minimalnog svjetlosnog onečišćenja. Godišnjicu braka smo proveli gledajući zvijezde. U troje.
Nakon Tatacoe ostalo nam je još samo desetak dana za relativno velik dio Kolumbije koji smo imali u planu vidjeti pa smo malo ubrzali tempo. Tako smo u deset dana obišli lagunu Guatavita, kateralu od soli u Zipaquiri, Villa de Leyvu, kanjon Chicamocha i Baricharu. U Barichari smo jeli u jednom od top 5 kolumbijski restorana, koji cilja na to da postane fine dining restoran. Iskustvo je bilo skupo i ukusno, ali daleko je to još od fine dininga.
Naš krug po Kolumbiji završili smo tamo gdje smo i započeli, u Bogoti, iz koje smo odletjeli u Ekvador na nastavak naše južnoameričke ture.
