Puerto Natales i NP Torres del Paine

Od trena kada smo kročili u čielansku Patagoniju, znali samo da ćemo upoznavanje sa njom završiti u najpoznatijem čileanskom nacionalnom parku, NP Torres del Paine. Nismo bili sigurni kada ćemo do njega doći, ali znali smo da moramo prije nego dođe zima. Spuštanje od Santiaga prema jugu išlo nam je sporo. Uživali smo. Samo se meni u nekom kutku mozga tu i tamo pojavljivala misao: “Morate požuriti, dolazi zima!”.

Da bismo došli do Puerto Natalesa i NP Torres del Paine, morali smo iz Čilea ući u Argentinu. Tu smo se dvoumili, da li odmah stati u El Chaltenu i El Calafateu (gdje nas čeka najpoznatiji južnoamerički ledenjak, Perito Moreno) ili produžiti brzo prema jugu pa u povratku “odraditi” ove dvije destinacije. Na kraju smo ipak oboje posjetili na putu prema dolje te smo u Puerto Natales došli u drugoj polovici ožujka, popularnijeg znanog kao treći mjesec.

Od El Calafatea do Puerto Natalesa nema strašno puno, samo oko 270 km, nešto manje od 4 sata i jedna granica. Granicu prelazimo brzo i bez problema. Vani puše ludi vjetar i gospođi iz čileanske carine se ne stoji predugo na vjetru i provjerava kakvo voće, povrće i mesne prerađevine unosimo u zemlju.

Put prema Puerto Natalesu nas vodi gotovo pa kroz NP, ali nismo se tu odlučili smjestiti jer su cijene smještaja u samome parku astronomske. Zato produžujemo dalje i kao i svi smrtnici smještamo se u Puerto Natalesu, iz kojega svaki dan imamo oko 2h puta do Nacionalnog Parka. I to ovdje nikome nije čudno, „zaletiš“ se malo na jednodnevni izlet i tako nekoliko puta. Kad se sjetimo koliko nam je nekad priprema trebalo da bi otišli iz Zagreba na Plitvička jezera.

Vrijeme nas i dalje neće, prognoza je prilično depresivna. Ali mi se ne damo i ipak se odlučujemo odvesti do NP, u kojem srećom nije tako tmurno i kišno kao u „obližnjem“ Puerto Natalesu. Karte za NP se kupuju za 3 ili više dana. Mi smo uzeli za više, a mogli smo ne uzeti i ništa jer nitko ništa ne provjerava. Ali nismo mi ti ljudi, red je red. NP TDP je Patagonija u malom. Za sve one koji nemaju vremena provesti u Patagoniji nekoliko mjeseci TDP je savršeno mjesto za okusiti Patagoniju. Fascinantni vrhovi, tirkizna jezera, ledenjaci, stepa, guanacosi, pume, TDP ima sve.

Ljudi se često odlučuju za jednodnevni izlet po parku, gdje ih bus proveze po cesti i stane na vidikovcima za slikanje. To smo i mi napravili prvi dan našeg boravka u parku, da se malo orijentiramo, da vidimo kako to sve izgleda i da odlučimo gdje ćemo noćiti večer prije uspona do famoznih Torresa. Hoću reći, provezli smo se po parku, ali ne busom nego našom Hondicom, naravno. Razveselila nas je informacija da možemo spavati na parkingu na početku staze i da se nećemo prije treka morati voziti 2 sata iz Puerto Natalesa niti plaćati nekoliko stotina eura za spavanje u parku. Više o našem usponu u podnožje Torresa možete pročitati ovdje: https://tinyurl.com/torresBbot.

Osim prvog dana kada smo se neobvezno vozali po parku, boravka od dva dana i uspona podno najpoznatijih čielanskih tornjeva, park smo posjetili još jedan dan, kako bi ga obišli sa druge strane. Vrijeme nas je na kraju poslužilo do neke mjere, uz neizbježan vjetar. O parku najbolje govore slike i iz tog ih je razloga puno.

Kišni dan u Puerto Natalesu smo iskoristili za registraciju auta, o čemu smo pisali ovdje, i na kupovinu novih cipela za N, nakon neuspjelog pokušaja u Argentini, gdje cipele koštaju nerazumno puno u usporedbi sa bilo kojom drugom zemljom koju poznajemo, uključujući i Lijepu Našu. Saznali smo kasnije da se radi o zaštiti domaćih proizvođača, ili tako neka priča. U svakom slučaju, Argentina nije destinacija za obnovu ormara.

U Puerto Natalesu mogao bi čovjek ići još na razne izlete, uglavnom su to vožnje brodom uz posjet ledenjacima, ali to smo obavili još prije pa nismo ponovno trošili novce na sličnu stvar.

Stigli smo do rute na kraju svijeta. Još malo i Puerto Natalesu smo.

Opet duga, znači opet kiša.

Prvi dan idemo pogledati Cuevu de Milodon. Špilja koju su otkrili i za koju se misli da su u njoj obitavali ljudi i životinje iz prahistorijskog doba. Između ostalog i životinja imena milodon.

Špilja je ogromna, a u krugu su još i dvije manje špilje.

Na nju se može popeti za bolji pogled na okolicu.

Vjetar je, naravno, nemilosrdno duvao.

Pa su se neki sklonili pod stijene kao milodoni.

Đavolja stolica. Svašta je nešto đavolje u Južnoj Americi.

Patagonijski zrak dobro djeluje na male obraze.

Domaća proizvodnja. OK, relativno domaća.

Prvi dan u nacionalnom parku krenuo je oblačno.

Ali nije bilo vjetra pa su odrazi u mnogobrojnim jezerima bili vrlo slikoviti.

Sve je ovo dio jednog nacionalnog parka.

Kao što rekosmo, Patagonija u malom.

Fora slap.

I mi.

Na odlasku se malo provedrilo.

Pa bacamo još koju sličku za kraj dana.

I još koju.

Hondica, Paine i (divlji??) konji.

Bez slike sa slovima kao da nismo ni bili tu.

Dan drugi u NP je vedar, ali jako vjetrovit. Krećemo u šetnju prema slapu, uz ideju da nastavimo istom stazom dalje do vidikovca. Ipak vjetar puše samo do 80 km/h.

U tom trenu nam je ovaj slap još bio impresivan. Nakon Iguazu ništa nam više nikada neće biti impresivno.

Vedri dan, pogled je drugačiji nego jučer. Ali vjetar je ipak prejak i ne nastavljamo šetnju dalje.

Nastavljamo autom. Jezera su, kako smo i najavili, tirkizna. Oblaci su...

...hm?

Ekipica sa kruzera kreće se uniformirano.

Dan završavamo šetnjom po velikoj plaži prema vidikovcu na ledenjak Grey.

Kao i sa slapovima, nakon Perita Morena ni jedan nam više ledenjak neće biti wow.

Treći dan u NP ćemo ostati prespavati prije uspona. Ali prije toga piknik na obali jednog od jezera.

Pogled na tornjeve je očaravajući.

Vjetar nam se smilovao i uspjeli smo nešto i skuhati.

A navečer dižemo čergu s pogledom na tornjeve.

I gledamo zalazak odozdo.

Dan kada smo se uspeli nije bio vedar, ali to nije umanjilo cjelokupni doživljaj. Detalji o usponu su na linku spomenutom u postu.

Do čerge se vraćamo već sa mrakom. Put nam osvjetljava mjesec žut.

I opraštamo se od NP Torres del Paine uz ove boje. Svaki dan donio je nove perspektivu.

E da, ovo je milodonče, na kružnom toku u Puerto Natalesu!