Pustinja Atacama, dio jedanaesti

Vrhovi stijena često su bijeli jer na njima obitavaju ptice. A ptice...ha...kakaju!

Sljedeća destinacija za spavanje nam je selo Paposo i u njemu zanimljiv smještaj u kućici sklepanoj u hali.

Prije smještaja svraćamo na igranje na plažu. Vikend je i plaža je puna lokalaca koji roštiljaju.

Balkanska prezimena su posvuda u Čileu.

Nas fasciniraju ovi ogromni kamioni iz rudnika.

I dalje je pustinja...

...svuda oko nas.

U nacionalnom parku Pan de Azucar nailazimo na neke travkice.

Ali slabo je to.

Korito "rijeke".

Malo je presušilo.

Previous
Previous

Pustinja Atacama, dio deseti

Next
Next

Pustinja Atacama, dio dvanaesti