Pustinja Atacama, dio drugi

Preko Anda sa sjevera Argentine stižemo u Čile, granični prijelaz Jama iliti Paso de Jama. Čitali smo horor priče o osoblju na tom prijelazu, ali mi smo u Čile uspjeli ući sa daleko više boca vina od dozvoljenoga, vodkom, raznim žesticama i lišćem koke koje je carinik samo pogledao i pomaknuo da vidi što još nosimo.

Na putu prema San Pedru de Atacami prolazimo pored nekoliko salara.

Vozimo se kroz nikad dosadne Ande.

Ovo je neko fora kamenje koje se zove fratri ili tako nekako. Il su fratri il je diablo u Južnoj Americi, nema između.

Granica između Argentine i Čilea i Bolivije i Čilea je lanac vulkana. Jeej jer još uvijek volimo vulkane! Dok god miruju.

Najviša točka prelaska bila je na 4862m n.v. Od ove točke krećemo spuštanje prema San Pedru, koji se nalazi na oko 2500m.

U San Pedru se nalazi jedna od prvih crkvica koje su Španjolci izgradili po dolasku na kontinent.

Gradić je simpatičan, ali potpuno podređen turizmu, što nam je bio šok nakon poprilično autentičnih argentinskih sela na sjeveru.

Ovakvi prizori će nam biti česti u sljedećih 10ak dana. A mislili smo da je stepa pustoš.

Mi i Valle de la Luna u pozadini.

Posjetit ćemo je odozdo u jednom od narednih dana.