Pustinja Atacama
Atacama nam nije bila na popisu destinacija koje planiramo posjetiti na ovom putovanju. 2015. smo bili u Boliviji i odradili izlet u Salar de Uyuni koji nas je vodio i na granicu sa Čileom i imali smo nekako osjećaj da smo vidjeli dovoljno i da Atacama nije nužna.
Međutim, regije Salta i Jujuy u Argentini bile su nam od početka na listi, ali iz nekog razloga smo bili sigurni da ćemo se sa sjevera Argentine na jug spustiti po Argentini, a ne po Čileu.
Kao i puno puta do tada putem nam se nekako iskristaliziralo da ima više smisla promijeniti plan i prijeći u Čile na sjeveru (pogotovo što su gotovo svi ostali granični prijelazi bili zatvoreni zbog snijega). I tako smo završili u Atacami! I pogađate, po dolasku u Atacamu o Atacami nismo znali ništa. Ljudi godinama sanjaju da je posjete, mi smo došli ko tri telca. Ja sam mislila, zove se pustinja Atacama, da je to neko područje puno pijeska i dina i to je to. Bravo, pet iz zemljopisa.
Atacama naime zauzima gornju trećinu Čilea!!!! Cijela gornja trećina dugog Čilea se naziva pustinja Atacama. U Atacami možete naći pijesak i dine, ali možete naći i razne stijene u boji, oaze, hrpetinu rudnika, uglavnom litija i bakra, polja solarnih ćelija, sela i gradove i obalu Pacifika! Atacama se naime proteže od Anda pa sve do Pacifika. To je činjenica koja nam je bila najčudnija sve dok nismo stigli do te obale i tamo ne našli niti jednu jedinu travku. U Atacami smo ukupno proveli 10ak dana i u tih 10ak dana jedino zelenilo koje smo vidjeli bile su oazice oko San Pedra de Atacame.
Kaže wiki da je Atacama najsušnije područje na svijetu (ako izuzmemo polarna područja). Površine je 105 tisuća kvadratnih kilometara, dužine oko 1600km i širine oko 180km. Nekakva značajnija količina kiše padne svakih 15 do 40 (!!!!) godina, a bilo je zabilježeno perioda bez kiše u trajanju od 400 godina . Svjedočili smo i tome da su razlike između dnevne i noćne temperature ogromne. Pa nam je tako preko dana znalo biti preko 20 stupnjeva, a po noći bi temperatura pala na mrvu iznad nule.
Ono što nas je u San Pedru neugodno iznenadilo je koliko je sve podređeno turizmu. San Pedro de Atacama je mjesto gdje svi turisti dolaze kada kažu da idu u Atacamu. Simpatičan mali gradić, ali u potpunosti podređen turizmu i iznimno skup. Dodatno, sve što želite vidjeti u njegovoj okolici se plaća. Obzirom da mi moramo paziti na svaki pesos, da nam je Atacama došla već na kraju putovanja, da smo prije toga bili na sjeveru Argentine, koja je ipak još uvijek znatno jeftinija od Čilea, malo smo ostali šokirani. Izabrali smo ipak par stvari za koje smo odlučili izdvojiti preostale pesose i obišli par poznatih destinacija Atacame:
- Posjetili smo nekakve lagune koje su bile totalni fail jer su apsolutno bile dosadne i nezanimljive (dopuštamo da bi nam možda bile zanimljive da već prije toga nismo vidjeli 1001 takvu lagunu besplatno).
- Posjetili smo gejzire, koji su čak i nezainteresiranom B-botu bili zabavni, unatoč činjenici da smo došli u podne umjesto u 6 ujutro kako su nam savjetovali. Aktivnost gejzira je najjača rano ujutro. Naša aktivnost je, za razliku od gejzirove, u 6 ujutro na minimumu pa smo odlučili ignorirati savjete i zadovoljiti se smanjenom aktivnošću i posljedično i manjom cijenom. A i bili smo sami sa gejzirima jer su svi turisti otišli davno prije nego smo mi došli.
- Najzanimljivija stvar koju smo posjetili bio je Geysir Blanco, apsolutno neposjećen i besplatan. Nejasno nam je kako je do toga došlo, ali smo veselo uživali u tome da ga imamo za sebe.
- Iskeširali smo i za poznatu Valle de la Luna, što moramo priznati da se isplatilo. Nešto više od 10ak km parka pružilo nam je šetnju po dini, šetnju kroz rudnik soli, pogled na nevjerojatne kamene strukture i salar u daljini. U cijeni smo dobili i zalazak sunca, potencijalno najnedogađajniji zalazak naših života i ujedno jedini koji smo platili. Ali ajd, gledali smo zalazak nad Valle de la Luna.
- U blizini San Pedra je i nešto što se zove Valle del Arcoiris, dolina sa šarenim brdima. Svidjela nam se ideja pa smo se odvezli da to vidimo. Puno je manje poznato od ostalih atrakcija Atacame. Osim nas nije bilo gotovo nikoga, a nama se jako svidjelo. Nešto s nama očito ne valja jer su nam najbolje lokacije one gdje nema nikoga.
- Iz Antofagaste smo posjetili poznatu ručetinu pustinje. Više o tome pročitajte ovdje.
- A prema jugu smo odabrali vožnju uz Pacifik i svjedočili vlastitim očima tome da je to uistinu pustinja
Slika smo uslikali mnoštvo jer je to ipak, iako ne najljepši krajolik za nas koji volimo zeleno, vrlo fascinantno područje koje te ne može ostaviti ravnodušnim. Kak izgleda Atacama, možete pogledati u postovima koji slijede.
