Po Meksiku, dio prvi

Na Isli Mujeres bili smo smješteni u Sea Hawk Divers. Imali smo mini studio apartman, sa malom kuhinjicom i dva velika kreveta. Cijena je bila 80 USD po noćenju. Kasnije se ispostavilo da nam je to bio najlošiji value for money od svih smještaja, ali kako sam rezervirala dosta u zadnji tren nije ni bilo puno izbora. A i smještaj je bio na niti 100m od Playa Norte, što je nekako vratilo balans u isplativost. Na Isla Mujeres nije bilo (puno) travuljage u moru pa smo se kupali i uživali u suncu, plaži i moru i oporavljali od jet laga. Jedan dan smo rentali golf cart i obišli otok. Bili smo sve skupa 2.5 dana i to je dovoljno za kratko upoznavanje, nama je bilo žao što nismo ostali bar još jedan jer nam je bilo lijepo.

Po povratku s Isle Mujeres u Cancun smo pokupili auto (rentali smo ga od Price Car Rental i bili zadovoljni) i zaputili se prema Chiquili, gdje smo ostavili auto na parkingu i prešli na Isla Holbox. Auto je tu bio 2 noći, koliko smo mi bili na Holboxu. Odlučili smo se za ovu kombinaciju jer smo nakon Holboxa išli za Meridu i nije nam se dalo vraćati u Cancun po auto niti ići javnim prijevozom. Jasno da ovo nije bilo najekonomičnije, ali kao što rekoh, putovali smo ziheraški i komotno. Parking El Pescador sam zguglala kao upola jeftiniji od ostalih. Na Holboxu smo spavali u Arte Sano Vegan Hotel, gdje smo imali uključen i doručak i večeru u cijenu i dodatni plus je što je blizu plaže. Na Holboxu se nema puno što raditi (kao ni na Isla Mujeres) osim biti na plaži i mislim da je najbolje uzeti smještaj bliže plaži. Tu smo isto na par sati rentali golf autić, a ostatak vremena smo chilali na plaži i dodatno se oporavljali od jet laga. U tih par dana na dva otoka smo potrošili toliko para da sam mislila da ćemo morat nazad doma, ali se potrošnja srećom kasnije smanjila, ova da otoka su se ispostavila skuplja od ostatka Yucatana.

Do Meride smo išli lokalnom cestom, preko Tizmina, gdje smo stali jesti na glavnom trgu, sa lokalcima, u nekom pristojnom restoranu. Tu smo pojeli lokalnu klopicu, po preporuci konobara. Lokalne ceste su zanimljive. Ima ih divnih, širokih, novih, a ima ih gdje su rupe u koje ako upadnete ne bute tako lako izašli van pa treba biti ekstra oprezan. Krajolik posvuda džunglovit. I ravno do kud ti pogled seže. Ceste kao da je netko potegao ravnu crtu od točke A do točke B, zezala sam Nevena da nakon tri tjedna u Meksiku neće znati voziti po zavojima. Generalno što se vožnje tiče, nikakvih trauma nismo imali, malo je izazovnije bilo kroz Cancun i Meridu jer su veći gradovi, ostalo je lako, samo treba paziti na rupe i ležeće policajce. Kojih ima jaaaaaaako puno po naseljenim mjestima. Krepala nam jedna lampica, uspješno kupili drugu i zamijenili. Dakle Merida, divan divan divan grad, prepun kulture, super siguran (barem nam je tako rekao naš vodič na free turi, inače porijeklom iz Tijuane, kaže Merida je najsigurniji grad u Meksiku). Mi smo se stvarno osjećali ugodno i sigurno. Išli smo na free turu, na tržnicu, prošetali centrom, provezli se kroz Paseo de Montejo (na žalost nismo stigli prošetati), posjetili jedno poslijepodne Celestun (udaljen oko sat i pol vožnje, tamo smo uzeli turu brodićem po laguni i išli gledati flamenkote), a jedno Chicxulub, samo da se poslikamo s dinosaurom . Bili smo u Meridi 3 noći i bilo nam je malo, ponajprije jer ima starno svašta za vidjeti kako u samom gradu, tako u okolici, ali dijelom i zato jer smo bili dosta spori i zato jer je bilo jako vruće . Spavali smo u Hotel San Juan Merida. To nam je bio najjeftiniji smješta i najlošiji, ali dovoljno dobar (bilo je čisto), a na odličnoj lokaciji i imao je bazen za osvježiti se. Doručak je bio u cijeni, u susjednom kafiću i bio je odličan.

Meridu smo napustili ujutro i na putu do Valladolida navratili u cenote na kupanje i pogledati Izamal, žuti grad. Izabrali smo cenote Santa Barbara jer su tri različite cenote na jednom mjestu i imaju organiziran prijevoz između njih (minus je što je prijevoz nekakva kočija koju vuku konji, što generalno ne podržavam, ali tako je ispalo, N me uvjeravao da konjima niš ne fali). Izamal smo malo protrčali jer smo došli kasno popodne pa smo se na kraju do Valladolida vozili po mraku. I to mi je užasno žao jer smo prolazili (lokalnom cestom) kroz fora sela (shvatila kasnije) i bilo bi zanimljivo proći tuda po danu. Valladolid je presladak gradić, šaren, opušten. Tu smo isto išli na free turu i prošetali gradom. Osim toga, obišli smo kao neki muzej tequile (Destilería Artesanal de Agave Mayapán), koji nije bio value for money, al eto kao nešto smo čuli o proizvodnji. Bili smo na tržnici i u Choco storyju koji je bio ok, ali nije bilo degustacije čokolade pa smo ostali razočarani. Bili smo i u cenoti Oxman, koja je na hacijendi pa osim cenote ima i bazen i restoran i tu smo proveli skoro cijeli dan jer je B-botu taj bazen s toplom vodom bio highlight svega što je do tada jadan morao proći. Cenote su mu bile prehladne i nije htio ni čuti da se u njima kupa (cca 23-24 stupnja). Meksikanci dijele njegovo mišljenje o temperaturi vode u cenotama. Iz Valladolida smo išli na neizbježni izlet u Chitzen Itzu i to smo imali rano buđenje, da dođemo tamo na otvaranje u 8 i to je bila odlična ideja. Došli smo prije gužve i obišli lokalitet prije nego je zakurilo do kraja. Info ako ćete morati u wc: smije se izaći do WC-a pa vratiti . U Valladolidu smo spavali u Casa San Juan, lijepe sobe, dobar doručak uključen u cijenu, imaju i restoran (prilično popularan među lokalcima) pa se može kod njih i ostale obroke pojesti. Nije baš blizu centra. Preporučili su nam i da pogledamo arheološku zonu Ek Balam i cenotu Sac Aua, ali nismo stigli.

Oko Bacalara sam se dugo dvoumila, ići ili ne, ali na kraju smo bilo oduševljeni i žao mi je što tu nismo ostali barem tri noći (bili smo dvije) pa onda manje u Tulumu. Na putu do Bacalara stali smo na klopu i pravu kavu (dosta nam je bilo americane) u Felipe Carillo Puerto, u Mozzafiato. Ono što je mene fasciniralo cijelim putem je što svako selo i svaki gradić, ma koliko mali bio, ima beskrajno simpatičan i šareni glavni trg, uglavnom sa šarenim slovima s kojima smo se morali slikati, dječjim igralištem i crkvom. Laguna Bacalar je divna, voda je čista i topla. B-bot je uživao u kupanju. Ako idete u vrijeme sargaza (travuljage), ne isplati se previše boraviti u Tulumu, preporučam Bacalar umjesto njega. Otišli smo jedno popodne i do Mahahuala, gradića na obali udaljenog oko sat vremena od Bacalara i mogu se tu zamisliti prije nego u Tulumu. U vrijeme travuljage, ima je i ovdje, ali imaju barijere pa naprave male lagunice bez trave za namakanje. Inače je Mahahual popularan za ronjenje. Tu smo jeli prefinu ribu u nekom hotelu, al je i koštala kao u finom restoranu u HR. U Bacalaru smo išli u Cocalitos, plati se nešto sitno ulaz na plažu, ima i restoran, imaju hammocke (kak se to zove na hratskom??) i njihaljke u vodi za instagramiranje i chillanje. Išli smo i na vožnju pontonom i na Los Rapidos, koje preporučam (unatoč raznim lošim reviewima). Upad se plaća, konzumacija je obavezna, nije povoljno, ali je super doživljaj, barem je nama bio, plutati niz rječicu. Mi smo još i kajak unajmili, ali tu se nismo baš proslavili jer smo se spržili na njemu. Uzeli smo ga jer inače ima cca 500m hoda do lagune, odnosno do početne točke od kud krene spust niz rijeku i to je bilo skroz nezgodno za ići s malcem. Na kraju smo se kajakom dovezli do te točke, izašli iz njega, spustili se svi troje niz riječicu, vratili kajak pa smo se ostatak vremena spuštali samo kraćom rutom, lako dostupnom iz restorana. U Bakalaru smo bili smješteni u Zayali Guest House Bacalar. Imali smo sobu, hammock, bazen i kuhinju na raspolaganju. Simpa domaćini, moglo bi biti mrvu čišće, ali se u svemu vratila bih se opet. Oni su nam organizirali i vožnju pontonom, po cijeni koja se i inače nudi, a nismo morali prstom mrdnuti, samo smo rekli da bi išli.