Otok Brač - Vidova Gora
Upoznajte domovinu da bi je više voljeli! Sigurno vam je netko nekada rekao tu rečenicu. Mi je se čvrsto držimo i koristimo svaku priliku da upoznamo razne kutke Hrvatske. Možda vam naše priče iz Hrvatske neće biti toliko napete kao one iz Južne Amerike, a možda vas i potaknu da posjetite neke lokacije koje ćemo vam predstaviti.
Ljeto je ove godine naprasno završilo, ali mi smo ipak potegnuli natrag na Brač da iskoristimo još malo ovog slobodnog vremena koje nam je preostalo prije nego 1.10. krenemo u nove radne i vrtićke pohode. Tu nas je, na naše ogromno veselje, dočekalo sunce, ali ne i one lude vrućine koje smo tu ostavili prije samo desetak dana. Vrijeme savršeno za istraživanje otoka!
Brač je, sigurno znate, najviši od svih hrvatskih otoka. Vidova gora najviši je vrh Brača, visok 778 metara! Vidova gora ujedno je i mjesto gdje možete naći razne planinarske i biciklističke staze. Jedna od njih je poučna staza Vidova gora, duga 9100 metara, na kojoj se nalazi nekoliko točaka vrijednih posjete.
Malo smo se ulijenili od kada više nismo u Patagoniji pa stazu danas ipak nismo u potpunosti prešli pješice, ali smo posjetili nekoliko njenih točaka.
Više o svakoj od njih možete naći ispod slika (žao nam je jedino što vam slikama ne možemo prenijeti ono što nas na Vidovoj gori najviše oduševljava, a to je nevjerojatan miris borova)!
Hondica više nije sa nama, ali tu je naš dobri stari Poljito!
Krenuli smo stazom, kroz borovu šumu, do Trolokvi. Put nas je vodio uz ograđeno lovište. Iza ograde lovišta nalazi se Duboki dolac, duboki usjek na dnu kojega se nalazi livada.
Nakon nešto manje od pola sata lagane šetnje stižemo do proplanka...
...na kojem se nalaze Trolokve. Jedna od njih je presušila...
Sljedeća ima nešto vode, ali znatno manje nego zadnji put kada smo posjetili ovu lokaciju. Pretpostavljamo da je tako zbog iznimno vrućeg i sušnog ljeta.
I u trećoj ima ponešto vode, a puna je i žabica koje su počele bježati kada smo se približili.
A evo i nas!
Kaže tekst da je pretpostavka da su ovi bazeni vode nastali još u antičko doba. Prirodne depresije obložene su vodonepropusnim glinenim materijalom, kako bi se tu skupljala kišnica, koja se koristila kako za stoku tako i za ljude.
Prikaz poučne staze Vidova gora. Na svakoj "postaji" označeno je gdje se nalazi i postavljena je tabla s kratkom pričicom o lokalitetu.
Crnogorični patuljci.
Put vodi dalje prema Gažulu, ali mi smo se, pod prijetnjom kiše, vratili nazad. Putem smo susretali uglavnom quadove i samo još dvoje pješaka. Naše je mišljenje da je šteta da puštaju toliko motornih vozila u ovu borovu šumu i da bi bilo lijepo kada bi se cijela Vidova gora zaštitila.
Na putu prema autu pokušavali smo se podružiti sa leptirićem, ali nas je ignorirao i pravio se da je list!
Kiša nije pala pa odlučujemo (autom) produžiti prema vrhu Vidove gore. Usput stajemo pročitati nešto o kamenicama i poslikati ih.
Kamenice su se nekoć koristile za čuvanje maslinovog ulja. U današnje vrijeme su uglavnom napuštene, ponajprije zbog higijene i teškoće održavanja.
Do vrha se ne može autom, što poneki turisti ne poštuju. Mi auto ostavljamo na parkingu i nastavljamo pješice.
Iako je Vidova gora visoka 770m, od ove točke do vrha ima samo oko 5 minuta hoda. Stvarno nema razloga da itko krši zabranu i vozi se do gore!
Tradicionalna fotka Zlatnog rata sa vrha Vidove gore. Zlatni rat jedna je od najpoznatijih plaža u Hrvatskoj. Spoiler alert za one koji nisu bili, plaža nije pješčana nego šljunčana, što joj nećemo zamjeriti. Vrh se giba u ovisnosti o morskim strujama. Plaža je popularna među windsurferima i kiterima.
A evo opet i nas!
B-bot je gore pronašao i crnogorski kutak.
Sa Vidove gore vise se Hvar, Vis, Sveti Andrija, ...
...Korčula, Pelješac, Lastovo, Mljet...
...a kažu ponekad i Palagruža i obala Italije. Ja sam gore bila ni ne mogu nabrojati koliko puta, ali talijanska obala mi se još nije ukazala.
Na vrhu se nalazi i napuštena konoba. Objekti konobe napravljeni su u tradicionalnom stilu, sa kamenim krovovima. Kuće ovakve gradnje u većem se broju mogu vidjeti u mjestašcu po imenu Škrip, u kojem ćete pronaći i Muzej otoka Brača.
Tu je i križ.
I ostaci crkve Sv. Vida. Da je B-bot bio curica, vrlo je moguće da bi se zvao Vida.
Za više detalja o crkvici, preporučujem zoom opciju na vašim mobitelima!
I za kraj vjetroviti piknik s pogledom na Hvar.
