Prvi tjedan u Ekvadoru

#ecuador #otavalo #quito #middleoftheworld #cochaski

Teče naš sedmi dan u Ekvadoru. Uspjeli smo se već drugi dan malo maknuti iz kuće pa smo zadnjih par dana i vidjeli ponešto tog Ekvadora. Kako još nemamo auto, isprobali smo taksije i javni prijevoz. Taksiji su skupi, busevi smiješno jeftini i poprilično udobni. Prvi dan smo ostavili 80$ za prijevoz do Otavala i nazad pa smo se nakon toga odlučili za buseve, za koje izdvajamo 2-4 dolara za 3 osobe.

Neki prvi dojmovi iz Ekvadora, podložni promjenama (za sada puno uspoređujemo s Kolumbijom, ne možemo pobjeći od toga):

- Hrana je vrlo slična. Opet puno mesa i prženog. Srećom odsjedamo kod chefa pa nam on zdravo kuha, barem za doručak i večeru.

- Ceste se za sada čine poprilično dobre, barem ove glavne. Ograničenja brzine su veća nego u Kolumbiji

- Kulturološki nam se Ekvador čini dosta sličan Peruu. I ovdje su prije dolazaka Španjolaca živjeli Inke i još uvijek čine veliki postotak populacije. Jako drže do svoje kulture pa ih se može često vidjeti na ulici tradicionalno odjevene. Imena lokaliteta u velikom broju su na jeziku kichwa. Informacije sa interneta koje smo našli kažu da je to isti jezik kao i Quechua u Peruu, naš domaćin kaže da postoje razlike.

- U okolici našeg smještaja ima puno povijesnih lokaliteta, koji svjedoče da je ovo područje bilo naseljeno davno prije nego su u 15. stoljeću ovamo iz Perua došli Inke.

- Ljudi su u Kolumbiji definitivno simpatičniji, ali Kolumbija je za nas zemlja sa najsimpatičnijim ljudima koje smo ikada sreli pa će to biti teško nadmašiti.

- Imamo neki osjećaj da ćemo ovdje potrošiti više novaca

Prvi izlazak bio nam je u Otavalo, grad sjeverno od Quita (glavnog i drugog najvećeg grada Ekvadora). Otavalo je poznat po tržnici, koja je najživlja subotom (kad smo je i posjetili) i srijedom. Na ta dva dana zatvore i okolne ulice oko trga na kojem je tržnica svaki dan. Proizvodi su šareni i manje više svi isti pa nam je to malo dovelo u pitanje autentičnost kojom se hvale . To nas ipak nije spriječilo da malo tržimo. Sutra ćemo se pitati kamo da to sve spakiramo.

Croacia u pohodu na tržnicu u Otavalu!

Tržnica je kao labirint pa lako povuče male nogice na gubljenje.

Nakon tržnice (i ručka) smo navratili do obližnjeg jezera San Pablo, u čijoj se pozadini nalazi vulkan Imbabura. Ekvador je inače pun vulkana tako da svaki nap izlet za sada uključuje i pogled na barem jedan vulkan. Ovaj tu već je par puta uništio selo u svome podnožju, ali ljudi se uporno vraćaju svome rodnom kraju.

Za našeg popodnevnog posjeta jezeru vjetar je luđački puhao. Na slici se vidi i B-botov ulov na tržnici, toplu i šarenu vesticu.

Vrhunac dana bilo je ljuljanje sa pogledom na jezero i vulkan.

U smještaju nas čuva dobra pesica Sammy. B-bot napreduje u svom odnosu s psima jer smo stalno okruženi njima, srećom svi su za sada miroljubivi.

A društvo nam prave i razne ptičice. Ova mi je najfotogeničnija od svih!

Sljedeći dan smo posjetili ekvatorsku liniju. No prije toga, WC u muzeju, koji je oduševio Nevena. Vlasnik je, naime, sam dizajnirao WC i postavio tri veličine umivaonika i pisoara te stavio statistiku visina ljudi po zemljama svijeta. Hrvatska je među rijetkima koje trebaju najviši pisoar!

A stigli smo i do nulte točke. Dokaz je tu!

I slikica sa nultom paralelom. A u pozadini naravno vulkan. Cayambe je sa 5790m, treći najviši vulkan Ekvadora.

U sklopu muzeja nalazi se i park agava, sa preko 100 vrsta te biljke. Sa mnom na slici je gigantska agava, ova je tek beba, listovi odrasle jedinke narastu do 7 metara.

Naučili smo i kako radi solarni sat i zašto kod nas ima ljeta i zime, a u Ekvadoru nema.

I ponovili lekciju iz Tatacoe o tome kako mi vidimo samo dio neba, a ljudi na ekvatoru gotovo cijelo nebo, i južni i sjeverni dio.

Neizbježna fotka sa slovima.

Slijedio je posjet glavnome gradu, koji smo započeli usponom žičarom u podnožje vulkana (!) Pichincha- Žičara vozi na oko 4000m n.v. Odatle se stazom može do kratera vulkana, na oko 4700m n.v. Put je dug oko 3h u jednome smjeru. Mi smo se ipak zadržali na par sto metara od žičare.

Tu smo se poljuljali na "ljuljački među oblacima".

I ja! I ja!

I poslikali sa još jednim vulkanom u pozadini.

Za vrijeme ručka društvo nam je pravila proždrljiva kokoš. Pardon, sokol, koji radije prosi hranu nego da lovi zečeve okolo.

S brda smo se spustili u Centro historico Quita. Kažu najljepši povijesni centar cijele Latinske Amerike. OK, mogli bi se složiti, jako je lijep, Španjolci su tu bar nešto dobro odradili!

Kad vidiš sto golubova na hrpi kaj ćeš drugo nego se zaletiti među njih!

U najstarijoj ulici u Quitu, La Rondi, sjeli smo popit pivu i pojesti empanadu gigante. Natjerali su me da ju ovako agresivno napadnem!

Sljedeća destinacija nam je bio arheološki par Cochaski, gdje se nalaze ostaci piramida koje potječu iz vremena prije Inka. Većina piramida je zarasla u travu, samo su na dva mjesta očistili da se vidi kako su originalno izgledale. Za detaljnija iskapanja nemaju resursa

Dok smo šetali među piramidama, iz prikrajka nas je promatrala (dnevna!) sovica.

Ne toliko iz prikrajka promatrale su nas (a i mi njih!) ljame.

Mnoštvo ljama.

Ljame posvuda.

Bila sam im zanimljiva dok nisu skužile da nemam ništa za jesti.

Dok sam se ja zabavljala s ljamama, dečki su tražili (i pronašli) obsidian.