O Curacau
Curacao? A išli ste do Venezuele, kažete? Nismo! Išli smo, vjerovali ili ne, do Kraljevine Nizozemske. Iako se Curacao zemljopisno nalazi na 60km sjeverno od Venezuele i pripada Južnoj Americi, administrativno je Zemlja Curacao, kako mu je naziv i status, samostalni dio Kraljevine Nizozemske. Za ovu su se opciju stanovnici Curacaa odlučili na referendumu 2010. godine, kada su počeli koristiti i svoju vlastitu zastavu (izabranu još 1984. godine). Zajedno sa svojom sekom Arubom i bracom Bonaierom čini skupinu poznatu pod imenom ABC otoci. Aruba je također samostalna država unutar Kraljevine Nizozemske, dok Bonaire funkconira kao svojevrsna nizozemska pokrajina.
U Curacau su tri službena jezika, nizozemski, engleski i papamiento, a govori se i španjolski. Svi ljudi koje smo upoznali pričaju sva četiri jezika (doduše engleski im je dosta loše razumljiv). Papamiento je kreolska mješavina afričkog, španjolskog, portugalskog, nizozemskog, francuskog, engleskog i indijskog arawak (??) jezika. Vjeruje se da je nastao u 17. stoljeću kao sredstvo komunikacije između robova i njihovih portugalskih vlasnika. Za razliku od ostalih kreolskih jezika, govore ga u svim slojevima društva i bitan je dio otočkog nacionalnog identiteta. Nama je zvučao kao neki dječji španjolski.
Valuta Zemlje Curacao je guilder, ili, kako ga još zovu, florin. Guilder je već dugo vezan uz američki dolar, fiksnim tečajem od 1.8 guildera za jedan dolar. Američki dolar je raširen po otoku, na većini mjesta su cijene iskazane u obje valute i može se plaćati i dolarima. Naš revolut nije prihvaćao plaćanje guilderima nego su sva plaćanja karticom morala biti u dolarima.
Iako veličinom malo veći od našeg omiljenog otoka Brača, Curacao ima svašta za ponuditi. Ima čak dva nacionalna parka, glavni grad Willemstad, odnosno njegova povijesna jezgra, je šaren i slikovit, a plaže su mnogobrojne i sve jedna ljepša od druge. Najčešći razlog posjete Curacau je snorklanje i ronjenje. Kako smo mi primarno u Curacao došli odmoriti, nismo se previše bavili razgledavanje. Osim plaža, posjetili smo samo tvornicu likera i NP Boka Shete te brzinski prošetali povijesnim dijelom Willemstada. Temperature su preko dana visoke i jedina ugodna aktivnost je plažiranje
ABC otoci čine skupinu privjetrinskih otoka i nalaze se ispod pojasa uragana, što je i jedan od razloga zašto smo baš Curacao izabrali, od svih otoka u Karibima, za posjetu u studenom mjesecu, kada Karibima haraju uragani. To je najkišovitiji mjesec, što je razlog i zašto je otok bio iznimno zelen za vrijeme naše posjete. Međutim, svakako je i dalje dobro vrijeme za posjet otoku, mi nismo doživjeli puno kiše, padala je uglavnom po noći.
I malo našeg osobnog dojma o otoku. More je tirkizno, plaže su sa bijelim pijeskom i palmama, podmorje je bogato koraljima i ribicama (iako manje nego što smo očekivali, ali mi doduše samo snorklamo, ne ronimo). Ljudi su…pa recimo da su Dalmatinci vrijedna, nasmiješena skupina u odnosu na stanovnike Curacaa . Barem su takav dojam nama ostavili turistički djelatnici po plažama i restoranima. Svi se pomalo ponašaju kao da su i oni na godišnjem odmoru, a ne na radnom mjestu. Pive su male, što im Neven posebno zamjera, a kokteli se ne mogu naći na svakoj plaži. Curacao je svakako jedna neobična i vrlo skupa destinacija. Niti jedan obrok nismo platili ispod 80-100 dolara za nas troje. Cijene u dućanima su tu negdje kao u Hrvatskoj, čak možda i više (doduše ne znam da li su cijene narasle u naših 4 mjeseca izbivanja?). Činilo nam se da su Kolumbija i Ekvador skupi, odnosno skuplji nego smo očekivali, ali obje zemlje su mala beba za Curacao.
Da li nam je žao što smo išli? Ni malo. Da li bi se vratili? Sumnjam. Još je puno mjesta na Karibima koje valja posjetiti, a Curacao nas nije oborio s nogu dovoljno da mu se vratimo.
