Iza 8 stižemo u Žabljak, odnosno u selo Pitomine, gdje nas je čekala naša kućica iz bajke (Bungalows Fairy tale). Dočekuje nas mlada domaćica i odmah nam daje i prijedloge što sve na Durmitoru možemo raditi. Kućica je mala, ali ima sve što treba. Na divnoj je lokaciji, a domaćini su presimpatična obitelj. Imaju jednu manju i dvije malo veće kućice, u ove veće stane 4-5 osoba, u manju troje.

Smještaj je bio u blizini Barskog jezera, a na pješačkoj udaljenosti su i Žminje i Crno pa smo se za prvi dan, nakon buđenja s pogledom na durmitorske vrhove, odlučili za šetnju do ta tri jezera. Na Crnom jezeru smo i ručali u restoranu. Klopa ništa spektakularno i skuplje nego drugdje. Iza ručka se vratili u kućicu, odnosno po auto i krenuli iza 17 na vožnju durmitorskim prstenom, u smjeru suprotnom od kazaljke na satu. Greška. Za durmitorski prsten treba izdvojiti (barem) jedan dan jer je sve wow i mi smo stajali svakih par sto metara. A i cesta je zavojita i uska pa se vozi polako. Tako smo to popodne obišli cca pola prstena, a drugu polovicu smo odvozili po mraku i sreli puno ljudi koji su kampirali usput, što na divlje, što u kampu. Javila nam se želja da si kupimo kombi i preuredimo ga u kamper (želja se znatno pojačala nakon našeg overlanding iskustva u Južnoj Americi).

Sljedeći dan od jutra krećemo na prsten, ovaj put u suprotnom smjeru, da vidimo i drugu polovicu. Opet stajemo svako malo jer je sve wow. Zaključujemo da bi tu mogli provesti i dva tjedna, ima toliko staza za šetnju, zrak je fantastičan, pitke vode na svakom koraku, katuni koji prodaju domaće namirnice... Mi smo se naslikavali uz put i žao nam je što nismo stigli malo više prošetati. Negdje usput kupujemo med i gospodin nam savjetuje da malo skrenemo sa prstena i odemo do kanjona Pive. Kanjon je nevjerojatne tirkizne boje i stvarno je vrijedilo skrenuti s puta. Na Pivi smo i ručali no nije nas se ručak dojmio. Nakon toga se vraćamo na prsten, produžujemo još malo i uskoro okrećemo i vraćamo za Žabljak istim putem. U Žabljaku na štandu uzimamo palačinke za večeru i uživamo u kućici u palačinkama.

To nam je trebao biti i zadnji dan na Durmitoru, međutim već prvi dan smo odlučili produžiti boravak i ostati još dva dana. Izbacili smo Albaniju i Shala river. Mislili doći će na red neki drugi put, ali neće. O tome malo kasnije.

Treći dan na Durmitoru smo se odlučili za uspon na Savin kuk. Planinarskih staza ima na pretek, Durmitor je raj za planinare. Mi nismo iskusni planinari, B-bot (tada) ima 4 godine pa smo kontali što bi, gdje bi i da li bi i na kraju se odlučili za Savin kuk jer do vrha postoji i žičara pa smo računali da nam posluži kao back up ako se ne uspijemo popeti i spustiti svojim snagama. Ali uspjeli smo! B-bot puno bolje nego mama, dušu sam ispustila no ja stvarno nisam u kondiciji. S vrha je fantastičan pogleda na sve strane, na Crno jezero, na ostale vrhove i izvor vode. Isplatio se uspon, a kao što rekoh ima i scary žičara ako vam se ne penje. Nama se uspon činio manje strašan od sedežnice. Nakon povratka odlazimo jesti u restoran Izvor no opet ostajemo razočarani, ali ne kvalitetom hrane nego prevarom od strane konobarice koja nam je u oči lagala da nam mora prodati vodu jer voda iz pipe ne valja (svi drugi stolovi su dobili natočenu vodu u bokalu, a i meni je vodu za cedevitu nalila iz pipe). Ne znam što im trebaju takve laži.

Četvrti dan smo rezervirali za rafting u kanjonu Tare. I tu smo bili skeptični ići ili ne s četverogodišnjakom, međutim uvjerili su nas da je vodostaj Tare dovoljno nizak da je „rafting“ prigodan za sve uzraste i tako je i bilo. Tara je u ovo doba godine toliko niska i mirna, barem na tom dijelu oko Đurđevićevg mosta, da je to više lagano veslanje nego rafting. Obzirom da nismo ni tražili adrenalin, nama je to bilo sasvim OK. Cijena je podosta paprena, 55 eura za odrasle, 45 eura za djecu, osrednji ručak uključen u cijenu. Poslijepodne smo se vratili u Žabljak pa prema Jablan jezeru, još jedna lagana šetnjica u kojoj smo uživali. Preporučili su nam još i uspon na Ćurevac, međutim već je bilo kasno, bili smo umorni pa smo se vratili u kućicu na večeru.

Ujutro nas domaćini ispraćaju sa prefinim domaćim doručkom i upućujemo se preko Albanije prema Makedoniji, u NP Mavrovo.

Crna Gora - Durmitor

Na putu do Durmitora

Makedonija - NP Mavrovo