Na vino u El Cafayate

14.-19.6.2024.

Hondica više nije naša, otišla je u nove pustolovine. Ali uspomene na naše putovanje još su žive. Ne možemo vjerovati da je prošlo već više od 5 mjeseci kako smo doma. A ostali smo dužni dio naše priče sa sjevera Argentine, potencijalno najzanimljivijeg dijela ove ogromne države.

Tamo negdje početkom lipnja prošle godine, kada je na Južnu polutku već ozbiljno stigla zima, mi smo se zaputili prema sjeveru Argentine, u potrazi za toplinom. Dugo već nismo kampirali i nedostajalo nam je to. Nadali smo se da ćemo se na sjeveru vratiti kampiranju, no u tome nas je omela strašna zonda, vjetar koji nosi sve pred sobom, uključujući i naš šator. Pisali smo vam o tome ovdje: https://tinyurl.com/fiambalabbot.

Nakon Fiambale imali smo ideju krenuti malo alternativnijom rutom, kroz Ande, paralelno sa granicom sa Čileom, na velike visine, kroz mjestašce zvano Antofagasta (kao i puno veći grad u Čileu) pa sve do mjesta zvanog San Antonio de los Cobres, iz kojega bi se spustili natrag prema EL Cafayateu, gradiću u drugoj najpoznatijoj vinskoj regiji Argentine. iOverlander potvrđuje da je to dobra ideja, a i novije informacije govore da je cesta dobra i prohodna. Pauzu pravimo u mjestu Belen, kako bismo obavili redovni servis na autu i ne možemo vjerovati da smo već prešli deset tisuća kilometara od zadnjeg servisa.

Sljedeće jutro prije polaska naglo mijenjamo plan i umjesto za Antofagastu krećemo ipak drito prema El Cafayateu. Razlog: B-bot se ne osjeća dobro, muči ga probava. Nema temperaturu, ne čini se ozbiljno, ali Antofagasta je usred ničega i gospođa kod koje smo trebali prespavati slaže se da je bolje da odgodimo. Na brzinu nalazimo kabanje u El Cafayateu i krećemo lagano prema sjeveru. Put do El Cafayate bio je relativno nedogađajan, osim što smo stali na jednu farmu, probali rakiju i magareće mlijeko i obavili mali šoping domaćih proizvoda.

Pauzu od vožnje prema El Cafayatei napravili smo na jednoj farmi koju smo našli na iOverlanderu. Nakon degustacije njihovih alkoholnih pića, ostajemo u njihovom dvorištu popiti kaficu iz vlastite radinosti, što B-bot koristi za pentranje po drveću.

Usput nailazimo i na muzej u kojem bismo sigurno mogli saznati štošta o domaćem narodu, ali B-bot je postavio žestoki veto na muzej.

Za El Cafayate prvi puta smo čuli prilikom posjete vinarijama u Mendozi, gdje su nam rekli da iz ovog dijela Argentine potječe bijelo vino Torrontes i da je Malbec koji se ovdje proizvodi sasvim drugačiji od onoga iz Mendoze. Odmah smo znali da ćemo se morati dovesti do ovamo. Ljudi se ovdje obično zadržavaju 2-3 dana, mi se kao i obično odlučujemo za gotovo 5, što iz razloga da se B-bot oporavi, što da ne moramo juriti nego da imamo i barem jedan dan za čilanje.

Naš dom za sljedećih 5 dana. U pozadini je i bazen, ali nije bio u funkciji.

Prvi dan ručamo u restoranu koji isto pronalazimo preko iOverlandera. Simpatičan restorančić u glavnoj ulici grada, Baco. Oduševljavamo se cijenama na sjeveru Argentine. Do ovdje turizam nije došao u tako jakoj mjeri kao u Patagoniji i Buenos Airesu.

Iako nismo na (pre)velikim visinama, lišće koke prodaje se na svakom ćošku.

Glavni trg u El Cafayateu.

I sad vidim da je dobro što sam se odlučila staviti sve na papir jer se već sad slabo sjećam što smo to točno radili u Cafayateu. Sva sreća pa imamo 750 slika da nas podsjete :)

Fićo na ulicama El Cafayatea.

U El Cafayate dolazi se najviše zbog vinarija pa smo i mi posjetili nekolicinu:

-          El Transito se nalazi u centru grada, što je bilo zgodno za prvi dan. Plaća se degustacija, bez obzira na to što smo i šopingirali. Simpatična gospodična ispričala nam je klasično priču o svakom vinu koje smo probali, Obilaska vinograda i podruma nema.

El Transito

-          Piatelli se nalazi malo van grada, ima odličan pogled, moderna je, ogromna i skupa. Tu smo došli na platu i čašu vina uz zalazak sunca. Ugodna atmosfera, fina klopa, odlično vino. Izabrali smo ih jer imaju vinograde i ovdje i oko Mendoze pa smo ovdje imali priliku paralelno probati Malbec iz Mendoze i Malbec iz El Cafayatea. Nismo se složili oko toga koji je bolji! Obavili smo i šoping kako bi za mišljenje pitali i naše hrvatske stručnjake po povratku doma. Obje flaše Malbeca odavno su pokojne.

Kod Piatellija nam je bilo ovako lijepo.

S pogledom na vinograde i planine u pozadini.

-          El Esteco je, ako se dobro sjećam, najstarija vinarija na ovom području i to je razlog zašto smo se odlučili doći ovamo. Zgrada vinarije je svojevrsni muzej, a degustacija se obavlja automatski, imaju aparat nalik na espreso aparat, dobijete karticu koju prislonite kod svakog točenja i na kraju platite koliko ste popili. Ovim vinima nismo bili oduševljeni.

El Esteco

Nije baš uspjela slika, ali ovo je aparat za degustaciju vina.

Stari čokoti. Ne sjećam se što je deda rekao koliko bi mogli biti stari ovako debeli.

-          Finca Las Nubes bila je zadnja vinarija koju smo posjetili. Našla sam da je ovdje super za doći na ručak i tako je i bilo. Nismo na vrijeme rezervirali, ali smo uspjeli uloviti stol. Ovdje smo se najviše izguštali: ručali, šetali po vinogradu uživali na suncu, sudjelovali u zanimljivoj vođenoj turi podrumom i degustaciji. Ako se ikada vratimo u El Cafayate vratit ćemo se i u ovu malu vinariju.

Finca Las Nubes